U odabiru prave metode financiranja treba uvijek krenuti od same osobe koja traži financiranje: karakter zajmotražitelja, njegova trenutačna situacija i njegovi ciljevi bitno utječu na odabir izvora, oblika i metode financiranja. To se odnosi na individualnu, fizičku osobu koja traži odgovarajući oblik financiranja, ali se odnosi i na bilo koju pravnu osobu kojoj je potrebno financiranje.

Financiranje je neizbježno za razvoj bilo kojeg poslovnog subjekta, a zbog svojih efekata na ukupno poslovanje, odluke o financiranju su vrlo ozbiljne i važne za svako poduzeće. Odluke o financiranju pripadaju financijskom menadžmentu, a on kao i svaki drugi menadžment počinje planiranjem. Poslovni plan ili investicijska studija opravdavaju i objašnjavaju financiranje, pokazujući kako će se financijska sredstva iskoristiti i kakvi se poslovni rezultati očekuju. Da bi se projicirani rezultati i ostvarili, važno je, naravno, provesti aktivnosti sadržane u planu. Banke često traže upravo poslovni plan ili investicijsku studiju da bi utvrdile isplati li se odobriti kredit zajmotražitelju. Iako za kratkoročno financiranje nema potrebe za poslovnim planom, osnova za njegovo provođenje treba biti dobro kratkoročno planiranje na istim načelima.

U potragu za financiranjem kreće se tako da se prije svega dobro razmotri trenutna situaciju u kojoj se nalazi pravna ili fizička osoba koja traži financiranje. S obzirom na utvrđeno stanje i planove, odnosno ciljeve, treba utvrditi visinu potrebnih financijskih izvora te pronaći sve opcije za financiranje. Ispravna odluka o financiranju ne može se donijeti bez procjene i usporedbe alternativnih financijskih mogućnosti.

Pitanje financiranja je jako osjetljivo: ako nismo odabrali adekvatan oblik financiranja, moguće je da ga nećemo uspjeti vraćati u dogovorenim rokovima i pod dogovorenim uvjetima, što može dovesti do ozbiljnih financijskih neprilika. Stoga, pri procjeni i odabiru financijskih alternativa treba biti kritičan i realan, prije svega glede vlastite situacije i mogućnosti, bez obzira na to radi li se o individualnoj ili pravnoj osobi.

Međutim, i kada poduzeće, kao pravna osoba sama za sebe, potražuje kredit ili drugi oblik financiranja, konačnu odluku donijeti će odgovorna individualna osoba. U takvim slučajevima mogući su konflikti interesa, ali je bitno prihvatiti stajalište da se interesi onoga koji odlučuje nikad ne smiju ispriječiti interesu poduzeća. Financiranje uvijek treba biti u interesu onoga na kojeg se odnosi, a u ovom slučaju to je poduzeće.

Iza svake potrebe za financiranjem/kreditiranjem treba stajati jasno definirana namjera za koju će se financiranje iskoristiti, cilj koji se želi postići te učinci koje će izazvati financiranje i uporaba posuđenih sredstava (na prihode, rashode i dobit). Ti učinci moraju biti procijenjeni objektivno. Nerealna procjena opet može dovesti do spomenutih financijskih poteškoća. Financiranje iz tuđih sredstava nikad ne smije postati samo sebi svrhom i koristiti se na prvi znak pomanjkanja sredstava. Bilo interno (iz vlastite akumulacije tvrtke), bilo eksterno (iz izvora izvan tvrtke), financiranje treba biti u funkciji razvoja.

Financiranje se isplati kad je povrat investicije veći od troška kamata koje se moraju platiti po osnovi financiranja.
Primjera radi, uzmimo simbolične veličine financiranja neke investicije. Pretpostavimo da se financirala na sljedeći način:
Vlastita sredstva: 20 kn
Tuđi izvori financiranja: 80 kn
Ukupno: 100 kn
Trošak kamata: 8%

Ako je povrat na ukupan iznos investicije (20+80 kn) iznosio 10%, investicija se isplatila (10%>8%), a povrat na vlastiti kapital jest znatno veći, nego da je kapital iznosio 100 kn (bez tuđih izvora financiranja). Također, trošak kamata je porezno priznati trošak, tako da umanjuje poreznu osnovicu, što daje određenu prednost financiranju tuđim sredstvima u odnosu na financiranje vlastitim sredstvima.

S druge strane, treba gledati ponudu alternativa financiranja kako bi se s obzirom na karakteristike onoga tko traži financiranje i karakteristika investicije (povrat investicije) odredilo koja nam mogućnost najviše odgovara. Sigurno da je najbolja varijanta financiranja s najmanjom kamatnom stopom, ali na konačan izbor utječe mnogo faktora.
Neki od faktora koji utječu na odluku o financiranju su sljedeći:

Tip financiranja:

Mnogo je tipova financiranja, ali ovdje usporedimo samo kredit i leasing. Osnovna razlika između njih je što dobra koja financiramo kreditom prelaze u naše vlasništvo (dobijemo financijska sredstva s kojima kupujemo dobra i usluge), dok kod leasinga dobra koja financiramo nisu u našem vlasništvu (u vlasništvu su leasing institucije, a mi ih unajmljujemo). Leasing naknada je najčešće veća od kamata na kredit, ali se u pravilu može isplaćivati iz redovitih prihoda koje ostvarujemo uporabom predmeta leasinga. Iako se kod nas najčešće uzimaju automobili na leasing, predmet leasinga (dobra koja se financiraju leasingom) mogu biti i druga kapitalna dobra (pa čak i cijela industrijska postrojenja). U ugovoru o leasingu moguće je dogovoriti opciju da predmet leasinga nakon isteka razdoblja leasinga prijeđe u vlasništvo najmoprimca.

Brzina dobivanja kredita

Brzina dobivanja kredita ovisi o duljini procedure koja ponajviše ovisi o zajmodavcu ali i o vrsti kredita, visini, namjeni i sl. Na primjer, kod HBOR-a traje nekoliko mjeseci, a komercijalni kredit od banke nekoliko tjedana. Brzina dobivanja kredita utjecat će na odluku o financiranju s obzirom na to koliko je hitno zajmotražitelju da dođe do sredstava.

Naknade i provizije

Kamatna stopa je osnovni trošak kredita i drugih izvora financiranja. Naravno da se pokušava tražiti kredit s nižim kamatnim stopama, premda su relativno uravnotežene za istovrsne oblike financiranja. Osim kamatne stope postoje i određene provizije koje financijske institucije obračunavaju za posredničke usluge koje obavljaju zajmotražiteljima. One su također trošak financiranja, pa su zajmotražitelji prirodno skloni traženju nižih provizija. Međutim, u pravilu – kad neka financijska institucija smanji kamatne stope, poveća provizije.

Poček

Poček je vrijeme od odobravanja kredita i puštanja sredstava u promet do početka otplate. Zajmotražitelji pokušavaju uskladiti plan otplate s povratom od investicije financirane kreditom ili drugim izvorom financiranja. Na tom načelu funkcionira i poček: pokušava se uskladiti vrijeme počeka i vrijeme potrebno da investicija počne ostvarivati povrat.

Instrument osiguranja

Financijske institucije traže određene instrumente kojima se osiguravaju da se posuđena sredstva zaista vrate, čak i onda kad zajmotražitelj ne uspijeva otplaćivati rate u skladu s dogovorenim uvjetima. Najčešće traže kao instrument osiguranja sudužnike, jamce i neku materijalnu imovinu. Za poduzetničke kredite najčešće se kao instrument osiguranja zahtijeva zalog neke nekretnine. Ovisno o tome s kojim instrumentima osiguranja zajmotražitelj može računati, tražit će i adekvatne izvore i vrste financiranja.

Trajanje kredita i vrsta imovine koja se nabavlja

U financijskom menadžmentu postoji načelo da se kratkotrajna imovina financira kratkoročnim izvorima financiranja (do 1 godine), a dugotrajna imovina se financira iz dugoročnih izvora (dulje od 1 godine). U tom smislu i ovi parametri utječu na odluku o financiranju.

Na kraju, ipak treba zaključiti: ne postoji toliko povoljan kredit koji može kompenzirati nedostatak:

* jasne strategije poslovanja,
* kvalitetne investicije ili nekog drugog kvalitetnog cilja koji se financiranjem nastoji zadovoljiti
* te uspješnog poslovnog plana za realizaciju investicije.

Vjerujem da bi većina najradije zaplakala nad stanjem na vlastitom računu te dosegnutim limitima na kreditnim karticama, nakon što se vrate s godišnjeg odmora. Nekoliko dana nakon ljetovanja, čini se da novac kao da je ispario iz novčanika i računa, i ono što je najbolje ne sjećate se gdje ste sav taj novac i potrošili.

Sada, kada je vrijeme da se vratite u onu dobru poznatu realnost i kada se sjetite mizerne plaće koja nikako da sjedne na račun, a nije vam dovoljna niti da vam pokrije minus na računu, vrijeme je da uzmete stvar u svoje ruke i uspostavite kontrolu nad svojim financijama.

Možda je ovo lakše reći nego učiniti, no to je jedini pravi i ispavan način da ne zaglibite u dugove iz kojih nećete tako lako naći izlaz. Nemojte misliti da će se problem riješiti sam od sebe, osim ako nemate tajnog sponzora ili dalekog rođaka koji vam uskoro planira ostaviti veliko bogatstvo.

Evo, nekoliko savjeta kako sagledati situaciju i isplanirati izlazak iz vlastite financijske krize.

Koliko ste potrošili?

Ono što prvo moramo naglasiti je da nemojte niti pomišljati na pokrivanje troškova s još većim dozvoljenim minusima na tekućim računima ili povećanje duga na kreditnim karticama ili još gore pokrivanja jednog duga s drugim dugom. Kako bi se to laički objasnilo, sve je to pretakanje iz šupljeg u prazno, a za sve ćete bankama platiti velike kamate.

Ono što je ključno da prestanete trošiti više nego što zarađujete. Niti lipe više! U biti ako želite doći na pravi put, trebate trošiti manje nego što zarađujete, jer to je jedini način da otplatite neka prošla dugovanja.

No, da se vratimo vašim troškovima s mora. Platili ste putovanje, smještaj, hranu, piće, restorane, šoping, ulaznice, izlete i sve moguće popratne troškove. Ono što prvo morate napraviti je što detaljniji popis troškova vezanih uz ljetovanje. Zbrojite koliko ste potrošili. Kada dobijete barem približnu računicu, nemojte previše očajavati. Tih novaca više nema i ne možete ih vratiti. Vjerojatno je jedan dio planiranih troškova, što je razumljivo, dok sigurno ima troškova s kojima ste si priuštili male slatke radosti.

Sljedeći korak je da utvrdite koliko ste premašili vlastiti budžet.

Vođenje vlastitog knjigovodstva

Nakon što ste dobili i tu računicu, stavite na papir još sve troškove tekućeg mjeseca koje ćete imati; primjerice gorivo, hrana, režije, stanarina, otplata kredita… Nakon toga vidjet ćete stvarno stanje svojeg računa i kreditnih kartica.
Usporedite redovite mjesečne prihode s troškovima ljetovanja i redovitim troškovima. Uzmite listove papira na koji ćete ispisati planirane troškove narednih šest mjeseci. Svaki list neka vam bude jedan mjesec. Otplatu troškova s ljetovanja rasporedite ravnomjerno po mjesecima.

Nakon što zbrojite prihode i troškove, ukoliko su još uvijek prihodi manji od troškova, na žalost morat ćete negdje „zatvoriti pipu“. Primjerice, uštediti na gorivu, odjeći, izlascima, luksuzu, mobitelu. Možda će vam se zbog toga sve to činiti kao puko preživljavanje, ali na žalost, možda će i tako biti. Sjetite se da ste se sami doveli u takvu situaciju i da nitko drugi nije kriv za vaše neumjereno trošenje. Također, sjetite se ogromnih kamata koje plaćate bankama, a taj novac bi sigurno mogli iskoristiti na bolji način.

Kako uštedjeti?

Ukoliko u ovom trenutku ne znate na čemu biste uštedjeli vrijeme za drastičnije mjere kontrole troškova. Na papir ili primjerice u elektroničkom obliku sastavite tablicu troškova i počnite ju svakodnevno voditi. Sakupljajte sve račune, pa makar one od kune i zapisujte na što ste potrošili svaku lipu.

Nakon mjesec dana, točno ćete imati pregled troškova i znati koliko ste novaca potrošili uludo, a koliko je bilo onih razumnih i neophodnih troškova. Nastavite voditi troškove i dalje, i vjerujte, svaki mjesec će vam troškovi sve više i više padati, a nećete oskudijevati u ničem.

Možete biti sretni i bez mnogo stvari na koje trošite novac, bez da se osjećate zakinuto. Možda će sada mnogi pomisliti da čemu radimo, ako ništa ne možemo priuštiti i uživati. Da, istina je da novac služi kako bi se trošio, ali zapamtite, ako imate vlastiti novac. Sve više od toga, više nije vaš novac, nego novac od banke, koja će vam sve to jako dobro naplatiti. Prestanite živjeti iznad vlastitih mogućnosti. Okrenite se stvarima koje vam zaista znače u životu, a za koje vam ne treba novac – obitelji, prijateljima, tjelovježbi, umjerenijoj prehrani, meditaciji, čitanju, vođenju ljubavi…

Vjerujem da bi većina najradije zaplakala nad stanjem na vlastitom računu te dosegnutim limitima na kreditnim karticama, nakon što se vrate s godišnjeg odmora. Nekoliko dana nakon ljetovanja, čini se da novac kao da je ispario iz novčanika i računa, i ono što je najbolje ne sjećate se gdje ste sav taj novac i potrošili.

Sada, kada je vrijeme da se vratite u onu dobru poznatu realnost i kada se sjetite mizerne plaće koja nikako da sjedne na račun, a nije vam dovoljna niti da vam pokrije minus na računu, vrijeme je da uzmete stvar u svoje ruke i uspostavite kontrolu nad svojim financijama.

Možda je ovo lakše reći nego učiniti, no to je jedini pravi i ispavan način da ne zaglibite u dugove iz kojih nećete tako lako naći izlaz. Nemojte misliti da će se problem riješiti sam od sebe, osim ako nemate tajnog sponzora ili dalekog rođaka koji vam uskoro planira ostaviti veliko bogatstvo.

Evo, nekoliko savjeta kako sagledati situaciju i isplanirati izlazak iz vlastite financijske krize.

Koliko ste potrošili?

Ono što prvo moramo naglasiti je da nemojte niti pomišljati na pokrivanje troškova s još većim dozvoljenim minusima na tekućim računima ili povećanje duga na kreditnim karticama ili još gore pokrivanja jednog duga s drugim dugom. Kako bi se to laički objasnilo, sve je to pretakanje iz šupljeg u prazno, a za sve ćete bankama platiti velike kamate.

Ono što je ključno da prestanete trošiti više nego što zarađujete. Niti lipe više! U biti ako želite doći na pravi put, trebate trošiti manje nego što zarađujete, jer to je jedini način da otplatite neka prošla dugovanja.

No, da se vratimo vašim troškovima s mora. Platili ste putovanje, smještaj, hranu, piće, restorane, šoping, ulaznice, izlete i sve moguće popratne troškove. Ono što prvo morate napraviti je što detaljniji popis troškova vezanih uz ljetovanje. Zbrojite koliko ste potrošili. Kada dobijete barem približnu računicu, nemojte previše očajavati. Tih novaca više nema i ne možete ih vratiti. Vjerojatno je jedan dio planiranih troškova, što je razumljivo, dok sigurno ima troškova s kojima ste si priuštili male slatke radosti.

Sljedeći korak je da utvrdite koliko ste premašili vlastiti budžet.

Vođenje vlastitog knjigovodstva

Nakon što ste dobili i tu računicu, stavite na papir još sve troškove tekućeg mjeseca koje ćete imati; primjerice gorivo, hrana, režije, stanarina, otplata kredita… Nakon toga vidjet ćete stvarno stanje svojeg računa i kreditnih kartica.
Usporedite redovite mjesečne prihode s troškovima ljetovanja i redovitim troškovima. Uzmite listove papira na koji ćete ispisati planirane troškove narednih šest mjeseci. Svaki list neka vam bude jedan mjesec. Otplatu troškova s ljetovanja rasporedite ravnomjerno po mjesecima.

Nakon što zbrojite prihode i troškove, ukoliko su još uvijek prihodi manji od troškova, na žalost morat ćete negdje „zatvoriti pipu“. Primjerice, uštediti na gorivu, odjeći, izlascima, luksuzu, mobitelu. Možda će vam se zbog toga sve to činiti kao puko preživljavanje, ali na žalost, možda će i tako biti. Sjetite se da ste se sami doveli u takvu situaciju i da nitko drugi nije kriv za vaše neumjereno trošenje. Također, sjetite se ogromnih kamata koje plaćate bankama, a taj novac bi sigurno mogli iskoristiti na bolji način.

Kako uštedjeti?

Ukoliko u ovom trenutku ne znate na čemu biste uštedjeli vrijeme za drastičnije mjere kontrole troškova. Na papir ili primjerice u elektroničkom obliku sastavite tablicu troškova i počnite ju svakodnevno voditi. Sakupljajte sve račune, pa makar one od kune i zapisujte na što ste potrošili svaku lipu.

Nakon mjesec dana, točno ćete imati pregled troškova i znati koliko ste novaca potrošili uludo, a koliko je bilo onih razumnih i neophodnih troškova. Nastavite voditi troškove i dalje, i vjerujte, svaki mjesec će vam troškovi sve više i više padati, a nećete oskudijevati u ničem.

Možete biti sretni i bez mnogo stvari na koje trošite novac, bez da se osjećate zakinuto. Možda će sada mnogi pomisliti da čemu radimo, ako ništa ne možemo priuštiti i uživati. Da, istina je da novac služi kako bi se trošio, ali zapamtite, ako imate vlastiti novac. Sve više od toga, više nije vaš novac, nego novac od banke, koja će vam sve to jako dobro naplatiti. Prestanite živjeti iznad vlastitih mogućnosti. Okrenite se stvarima koje vam zaista znače u životu, a za koje vam ne treba novac – obitelji, prijateljima, tjelovježbi, umjerenijoj prehrani, meditaciji, čitanju, vođenju ljubavi…

Sređivanje obiteljskog budžeta nije lagan posao. Najteže je pogledati istini u oči i staviti na papir (odnosno na računalo) sve prihode i sve rashode te stanja po svim računima. Za one koji su lijeni složiti sami tablicu u excelu nudimo vam ovu na raspolaganje. Slobodno ju mijenjajte prema svojim potrebama. Pazite samo da se ne zapletete u predetaljno vođenje troškova jer ćete na kraju više vremena provoditi za tablicom nego sa svojom obitelji. Smisao praćenja troškova je njihovo kasnije planiranje. Ne možete planirati ako ne znate koliko zaista i na što trošite. Oni koji kao ni ja iz nekog razloga ne vole riječ planiranje slobodno ju zamijenite s upravljanje.

Godinama sam vodio sličnu tablicu s time da sam imao i dvije dodatne kolone: planirano i ostvareno. Međutim to mi se nije pokazalo pretjerano korisnim. Nekad bi u nekoj kategoriji imao plus u drugoj minus i na kraju bi opet sve to bilo tu negdje. S vremenom sam stekao osjećaj koliko na što trošim i držim se tih okvira, a samim time i tablica koju danas koristim je daleko jednostavnija. Pokušajte voditi tablicu minimum mjesec dana kako biste obuhvatili sve troškove.

Upravljanje troškovima nije samo sebi svrha i ako nemate plan za štednju odnosno investiranje samo gubite vrijeme kao što sam i ja gubio u početku. Automatsko i hladno praćenje koliko ste novaca na što potrošili neće promijeniti vaše navike nit ćete zbog toga na kraju mjeseca imati više novaca. Ono što će vam praćenje troškova omogućiti je informacija koliko zaista trošite te želite li i dalje toliko novaca trošiti na određenu kategoriju. Radi se o vama i vašim željama, a ne o tablici koju morate popuniti. Sada kada imate tablicu možete unaprijed planirati svoj budžet i višak novaca koji ćete ostvariti odmah odvojite na stranu i investirajte. Veće godišnje troškove unaprijed upišite u odgovarajući mjesec i tako čete izbjeći neugodna “iznenađenja”.

Obavezno dnevno vođenje
Ukoliko ne vodite tablicu samo za svoje osobne financije već za cijelu obitelj morate upisivati troškove svaki dan. Gotovo je nevjerojatno kako na kraju mjeseca nećete znati gdje je nestalo 50, 100 i više kuna kada ćete uspoređivati stanje na računima s ostvarenim troškovima. Zbog toga sam i stavio jedno kontrolno polje koje na kraju mjeseca uvijek mora biti na nuli ako ste točno upisali sve troškove. Također imate i jedan list (sheet) koji možete isprintati i koristiti za unos dnevnih troškova.

Troškovi kartica i čekova
Nakon dužeg razmišljanja zaključio sam kako je za mene najbolje te troškove upisati u tablicu onda kada su zaista i plaćeni (načelo blagajne). Znači ako danas kupite hranu i platite karticom koja će vam doći na naplatu sljedeći mjesec u tablicu ne upisujete ništa ovaj mjesec već sljedeći kada zaista i platite te troškove. Eventualno si možete negdje sa strane zapisivati te troškove kako se ne bi iznenadili kada dođu na naplatu.

Programi za vođenje kućnog budžeta
Osim ovakvih jednostavnih tablica i dobrog starog papira i olovke postoje i specijalizirani programi. Neki od njih su otišli toliko daleko da mogu učitati podatke s vašeg internet bankarstva ili cijene dionica sa burze tako da u svakom trenutku imate stanje svih svojih investicija. Mogu čak izraditi i poreznu prijavu. Najpoznatiji program je Quicken kojeg sam davno isprobao, ali mi nije praktičan jer je namijenjen američkom tržištu i njihovoj čestoj upotrebi čekova.

Koraci ukratko
1. bez prevelikog opterećenja pratite svoje troškove jedan mjesec
2. pokušate otprilike isplanirati troškove za sljedeći mjesec
3. pogledajte ima li mjesta gdje biste mogli uštedjeti novac
4. izračunajte kolika bi otprilike bila ušteda i na početku sljedećeg mjesec odvojite taj iznos na poseban račun
5. pratite što se događa s vašim budžetom kroz mjesece i pokušajte što više novaca odvojiti za investiranje, a da se pritom ne pretvorite u škrticu i da se ne odričete stvari do kojih vam je stalo.

Uzorak SlikeKako, dakle, smanjiti udar cijena goriva na džep u vlastitoj režiji? Jednostavno, reći će neki (pogotovo oni ekološki osvješteniji) – ostavite auto kod kuće i koristite druga prometna sredstva, pogotovo na kraćim relacijama. Time ne samo da štedite gorivo, tj. novac, nego i pomažete u smanjenju zagađenja okoliša. Ne možete zamisliti sebe kako na posao idete pješice, ili biciklom, javnim prijevozom…? Ne zaboravite još jednu važnu činjenicu – kratke relacije, na kojima motor radi ispod optimalne temperature, ne samo da povećavaju potrošnju goriva, nego i habanje komponenti motora. U redu, ne želite se odreći automobila ni na gradskim relacijama. Prilagodbom stila vožnje još uvijek možete učiniti dosta kako bi vaši posjeti benzinskoj crpki bili barem malo rjeđi. Pri tome se morate odreći naglih radnji, bilo ubrzavanja ili usporavanja, jer i jedno i drugo predstavlja čisti gubitak energije. Potrošnju možete smanjiti i do 5% ako održavate što ravnomjerniju brzinu kretanja, te predviđate razvoj situacije na cesti. Primjerice, ubrzavanje prema semaforu na kojem je upaljeno crveno svjetlo je potpuno bespotrebno i pogubno po rezeorvar, a ako na istom semaforu očekujete duže zaustavljanje, preporučljivo je ugasiti motor.
Uzorak Slike
Za vrijeme vožnje brzine mijenjajte na nižem broju okretaja. “Šaltanje” blizu crvenog područja obrtomjera ostavite trkačima, jer ono i štednja ne idu ruku pod ruku. Naravno, treba izbjeći i zagušivanje motora preranim biranjem višeg stupnja prijenosa, te ne treba mijenjati ispod granice od oko 1.500 okretaja u minuti. Klimatizacijski uređaji su spas na ljetnim vrućinama, ali njima je za pogon potrebno oko 10 % (pa čak i više) snage motora. To se, konzekventno, odražava i na potrošnju, pa je racionalna upotreba klime preporučljiva ako želite štedjeti gorivo.

No, ni klasična “alternativa” klima-uređaju – stvaranje propuha otvaranjem prozora – ne djeluje blagotvorno na potrošnju. Pored opasnosti po zdravlje, ova metoda hlađenja povećava aerodinamični otpor automobila, a to, pogađate već, vodi ubrzanom opadanju kazaljke na mjeraču količine goriva. Isto se odnosi na vožnju sa krovnim nosačem, pogotovo kad je prazan i ne obavlja nikakvu korisnu funkciju, te na razne “aerodinamične” dodatke, poput naknadno ugrađenih spojlera (posebice onih iz kućne radinosti). Jednostavno, ukoliko njihov oblik i pozicija Uzorak Slikeugradnje nije optimizirana od strane proizvođača vašeg automobila, raznorazna krilca i zakrilca, pored upitne estetske, najčešće ne obavljaju ni aerodinamičnu ulogu. O efektu padobrana (koji, naravno, cifru potrošnje goriva šalje strmo uvis) da i ne govorimo. Svaki nepotrebni kilogram viška u vašem automobilu također treba odstraniti. U prtljažnicima često vozimo stvari koje su tu bez nekog posebnog razloga, ili jednostavno ne znamo kud bi s njima. Pozor – svakih 50 kg težine motor kažnjava sa (prosječno) 2% većom potrošnjom!

Pored stila vožnje, te aerodinamike i težine, prilagoditi se trebaju i navike održavanja vozila. Jednostavan primjer je tlak zraka u gumama, koji treba održavati na vrijednosti koju preporučuje proizvođač. Niži tlak, naime, izaziva veći otpor kotrljanja kotača, što se izrazito negativno odražava na potrošnju. Veći otpor pružaju i kotači čija je geometrija poremećena, pa je i to jedan od detalja na koji se treba obratiti pozornost, kako zbog potrošnje, tako i zbog sigurnosti. Samo održavanjem pravilnog tlaka i geometrije kotača može se uštedjeti do 3% na računu za gorivo, a neće škoditi ni izbjegavanje pretjerano širokih guma (ponovo zbog otpora kotrljanja). Redovito održavanje motora, u koje u prvom redu spada kontrola osnovnih parametara njegovog rada (smjesa, paljenje, sagorijevanje…), te izmjena ulja i filtera zraka, značajno produžuje ne samo vijek srca vašeg automobila, nego i put koji ćete preći sa jednim punjenjem spremnika.
Uzorak Slike

I za kraj (ili možda početak?), razmislite dobro pri izboru automobila. Velika, udobna limuzina može izgledati neodoljivo, no sa svojim velikim i žednim motorom (pogotovo ako je riječ o polovnjaku koji je zašao u drugu deceniju života), širokim gumama i krugom okretanja omanjeg kamiona teško da je pravi odgovor za nekoga tko većinu vremena za upravljačem provodi na gradskim ili prigradskim relacijama. Neka prevlada razum, kupite automobil koji najbolje odgovara vašim trenutnim potrebama. Zavist susjeda izazivajte uštedom, a ne razmetanjem metrima lima.

Najviša plaća u upravljačkim djelatnostima

Po pojedinim djelatnostima najviša je prosječna neto plaća za svibanj (bez umanjenja za krizni porez) bila u upravljačkim djelatnostima, savjetovanju u vezi s upravljanjem, u iznosu od 13.284 kune.

Sa 10.776 kuna slijede financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova i promidžba (reklama i propaganda) i istraživanje tržišta sa 10.514 kuna, te potom proizvodnja računala, elektroničkih i optičkih proizvoda sa 9.862 kune.

Najniže plaće u proizvodnji odjeće

Najniže prosječne neto plaće u Zagrebu za svibanj isplaćene su u proizvodnji odjeće, u iznosu od 3.055 kuna, u uslugama u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada, uređenja i održavanja krajolika 3.278 kuna, preradi drva i proizvoda od drva 3.363 kune i dr.

Krizni je porez prosječnu zagrebačku neto plaću za svibanj umanjio za 3,1 posto i ona je iznosila 6.059 kune, a statistika prema područjima djelatnosti pokazuje da se to umanjenje kretalo od 1,8 posto do 4 posto.

Tako je prosječnu zagrebačku neto plaću za svibanj u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima krizni porez umanjio za 1,8 posto, sa 3.722 na 3.653 kune, dok je u financijskim i djelatnostima osiguranja smanjenje bilo 4 posto, sa 9.532 na 9.150 kuna.

U Hrvatskoj trenutačno posluje šest dobrovoljnih mirovinskih fondova: AZ Benefit DMF, AZ Profit DMF, Croatia osiguranje DMF, Erste Plavi Expert DMF, Erste Plavi Protect DMF i Raiffeisen DMF. Prema mjesečnoj statistici Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova imalo je krajem siječnja 2010. godine 129.575 članova, a neto imovina tih fondova iznosila je 860,36 milijuna kuna. Kako su ovi fondovi poslovali od svog osnutka, i kako su preživjeli dvije krizne godine, najbolje se može vidjeti iz podataka o njihovim prinossima. AZ Benefit DFM je tako ostvario prinos od osnutka od 55,49 posto, AZ Profit DFM od 78,65 posto, Croatia osiguranje DFM od 16,18 posto, Erste Plavi Expert DFM od 28 posto, Erste Plavi Protect DFM od 23,85 posto i Raiffeisen DFM od 47,17 posto.

Odabir fonda osobna je odluka svakog građana, a najvažniji faktor obično predstavlja vrijeme štednje. Naime, oni koji ne žele preuzeti veliki rizik na kraći rok, kojima je sigurnost uloga na prvom mjestu i žele konzervativni način ulaganja, odlučiti će se za fond koji ima manji očekivani prinos. S druge strane, osobe koje su tek na početku radnog vijeka i pred kojima je duže vrijeme štednje i kapitalizacije, vjerojatno će preuzeti više rizika, ali uz očekivane veće prinose. Primjer za to je upravo usporedba dva AZ fonda: Benefit prati konzervativne ulagače, dok je Profit bolje rješenje za mlade ulagače koji planiraju ovu štednju na dulji rok. Na istom principu osnovana su 2005. i dva Erste dobrovoljna mirovinska fonda: Erste Expert i Erste Protect.

Osnutak prvog dobrovoljnog mirovinskog fonda u Hrvatskoj seže u 2002. godinu kada je uostalom i uveden novi sustav mirovinskog osiguranja, s ciljem da se buduće umirovljenike navede na vlastitu skrb i odgovornost za svoju mirovinu. Danas ovaj sustav reguliraju Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima te Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje.

Tri stupa

Za razliku od prethodnog mirovinskog sustava gdje je postojao jedino sustav generacijske solidarnosti, danas osim obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (tzv. 1. stup mirovinskog osiguranja u koji se ulaže 15% bruto plaće) i obveznog ulaganja u mirovinski fond po izboru (tzv. 2. stup, 5% bruto plaće), građani mogu štedjeti i u dobrovoljnim mirovinskim fondovima (tzv. treći stup).

Osobe koje su dio ovakvog sustava mirovinskog osiguranja primat će mirovinu iz barem dva izvora: HZMO će im isplaćivati mirovinu temeljem uplata obveznih doprinosa u prvom stupu, dok će mirovinska osiguravajuća društva isplaćivati mirovinu iz drugog i trećeg stupa (obveznog i dobrovoljnog mirovinskog fonda). Upravo iznos mirovine iz trećeg stupa mirovinskog osiguranja ovisit će o iznosu uloženih sredstava (u koje ubrajamo i državna poticajna sredstva), te o samom prinosu fonda.

Benefiti dobrovoljne mirovinske štednje

Štednju u dobrovoljnom mirovinskom fondu mnogi nazivaju idealnim načinom štednje za mirovinu. Više je razloga za takav epitet.

1. Dobrovoljna mirovinska štednja nije obavezna: svatko samostalno određuje iznos i dinamiku uplata. To znači da nema penala za zakašnjele uplate, nema potrebe za prekidom štednje ako ne možete pratiti željeni plan štednje. Jednostavno, jedne ćete godine uplatiti možda 1.000 kuna, a iduće 5.000 kuna ili više.

2. Financijska dobit u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji je višestruka: osim prinosa fonda, država potiče ovu štednju državnim poticajnim sredstvima koja iznose 25% od uplaćenog doprinosa pojedinog člana fonda u prethodnoj kalendarskoj godini, ali najviše do uloga 5.000 kuna po članu fonda tijekom jedne kalendarske godine. Poticajna sredstva odobrit će se za članstvo u samo jednom dobrovoljnom mirovinskom fondu, u maksimalnom iznosu od 1.250 kuna godišnje. Osim toga, premije uplaćene u ovaj oblik štednje možete koristiti i za smanjenje porezne osnovice odnosno za korištenje porezne olakšice.

3. Mogućnost raspolaganja sredstvima: moguća je već nakon 50-e godine starosti osobe, što predstavlja i određenu sigurnost u slučaju prijevremene ili invalidske mirovine i slično. Osim toga, ako ne želite do svoje duboke starosti raditi za nekoga, i dobrovoljna mirovinska štednja jedan je od načina da sada planirate i investirate u financijsku budućnost.

Navedeni podaci dobro ilustriraju dubinu problema u kojoj se velik broj hrvatskih obitelji nalazi. Teška situacija barem djelomično se može olakšati pažljivim planiranjem financija kućanstva.

Promotrimo sada slučaj Mate i Marka. Obojica su hranitelji četveročlanih obitelji s prosječnim primanjima od 7.300 kuna neto. Obitelji nisu opterećene kreditima.

Mate je skroman, kako na poslu tako i u privatnom životu, on i supruga u slobodno vrijeme planinare i provode vrijeme sa svojom malodobnom djecom. Budući minimalno troše, njihovi mjesečni izdaci iznose 6.800 kuna, nešto iznad sindikalne košarice. Kartice i obročno plaćanje koriste se jedino kod kupnje namještaja ili kućanskih aparata. Sve uplatnice se pohranjuju. U fond za posebne situacije Mate mjesečno izdvaja 300 – 400 kuna.

Marko je kako na poslu tako i u životu opušten tip. Slobodno vrijeme uglavnom provodi u obližnjem lokalu, raspredajući s prijateljima o nogometnoj taktici i propuštenim gubicima na kladionici. Obiteljski vikendi su rezervirani za boravak s njegovim ili supruginim roditeljima jer za ostalo nema novca. Prekomjerna potrošnja od 8.000 kuna mjesečno jednim dijelom se sanira posudbama od roditelja a drugim dijelom karticama i produbljivanjem minusa na tekućem računu.

Otpuštanja su u krizi česta pojava pa su otkaz dobili i Mate i Marko. Tko je u većim problemima; Mate i njegova obitelj, koji su u proteklih 5 godina racionalnom potrošnjom i odnosom prema životu uštedjeli 19 000 kuna? …ili Marko i njegova obitelj, s nagomilanih 14.000 kuna minusa na tekućem računu a po kreditnim karticama im ‘niotkuda’ dospijeva na naplatu još 1200 kuna?

Odgovor se, naravno, nameće sam po sebi kao i važnost racionalne potrošnje, stvaranja ‘kućne baze’ za pohranjivanje financijskih podataka i štednje za posebne situacije, kao što smo i pokušali pojasniti u prijašnjim tekstovima.

Prva faza koju ćemo obraditi je određivanje trenutačne financijske pozicije. Nužan preduvjet u poduzimanju bilo kakvih koraka u rješenju problema je analiza postojećeg stanja. Kao što liječnici novom pacijentu postavljaju dijagnozu tako i osoba koja planira svoje financije mora, prije bilo kakve akcije, sagledati stanje u kojem se nalazi.

Kolika je ukupna vrijednost našeg kućanstva? Koliko smo dužni? – samo su neka od pitanja na koja moramo pronaći odgovor. Kao i kod poduzeća, određivanje trenutačne financijske pozicije kućanstva vrši se temeljem svojevrsne bilance kućanstva koja bi u aktivi trebala sadržavati svu imovinu a u pasivi sve obveze kućanstva.

Imovina kućanstva sastoji se od kratkotrajne imovine i dugotrajne imovine. U kratkotrajnu imovinu ulaze iznos na tekućem i žiro računu, gotovina koju imamo itd. U dugotrajnu imovinu ubrajaju se tržišna vrijednost stana, kuće, vikendice, automobila, plovila, vrijednost pokućstva i aparata, nakita i slično. U vrijednost dugotrajne imovine ulaze i sredstva uplaćena u mirovinsko i životno osiguranje kao i sredstva uložena na tržištu kapitala.

Obveze kućanstva dijele se na kratkoročne i dugoročne obveze. U kratkoročne obveze spadaju različite rate po kreditima, dospjela sredstva po kreditnim karticama, računi za režije itd. U dugoročne obveze ulaze različite glavnice po kreditima npr. glavnica kredita za stan ili automobil.

Zbrajanjem kratkotrajne i dugotrajne imovine s jedne te kratkoročnih i dugoročnih obveza s druge strane može se odrediti trenutačna financijska pozicija odnosno neto vrijednost kućanstva. Neto vrijednost kućanstva je iznos koji bi preostao nakon prodaje imovine i izmirivanja svih obveza kućanstva. Korektno određena financijska pozicija temelj je za drugu fazu u planiranju osobnih financija – razvijanje financijskih ciljeva.

Internet je prepun besplatnih budžet pomagala – programa i Web stranica koji se koriste upravo u svrhu kućnih ušteda.

Većina ih je na engleskom i namijenjena je za američko tržište, ali se mogu prilagoditi domaćim prilikama. Kompleksniji softveri vas mogu podsjećati na neplaćene račune, klasificirati kupljene stvari u kućanske kategorije kako biste lakše pratili izlaz novca… nemalo ćete se iznenaditi s pojedinim stavkama! Treba paziti na sigurnost softvera – provjerite svoje antivirusne zaštite.

I dok se za bolje softvere treba odvojiti neka količina dolara za download, Web stranice koje vam nude slične mogućnosti besplatne su – možete postaviti svoje financijske ciljeve i pratiti mjesečni napredak – postoji i opcije slanja e-maila ili sms-a ako ste prekoračili mjesečne limite koje ste si postavili po određenim stavkama.

Fascikli, registratori i ostale nakupine u ormarima

Ovo je „papirnata“ opcija za sve kojima je nezamislivo svoje financijske podatke stavljati na web – „na raspolaganje svakom hakeru kojem se sprdne pronjuškati.“

Treba vam fascikl ili registrator, marljivost u skupljanju računa i strpljenje dok računi ne postanu uzorak prema kojemu možete donijeti neke suvisle zaključke.

Osnovna ideja je oformiti „kućni registrator“ po dogovorenim stavkama. Nakon par mjeseci skupljenih računa (ili fotokopija – tako će svi biti uredno složeni u A4 formatu) imat ćete „crno na bijelo“ uzorak svog potrošačkog života. Vrijedan izvor informacija – i nadasve objektivan.

Bakina metoda

Ovo je back-to-basics metoda. Koliko je stara toliko je i prokušana i efektivna. Sve što vam treba jest par plavih kuverti i kemijska. Omjer ulaznih i izlaznih sredstava svedite na osnovne stavke – fiksni troškovi poput kredita, režija, goriva (ili što već smatrate neophodnim) stavite u odvojene kuverte. Stalo raspodijelite u kuverte veselijih naziva, tipa „zabava“ „krpice i shoping“ „more ili skijanje“ itd…

Prije nego odbacite ovu metodu kao zastarjelu zapamtite: psihologija potrošača kompleksna je ali i vrlo jednostavna u svojem korijenu – karticom kupujemo „ono što želimo“ gotovinom „ono što nam stvarno treba.“